U našem timu krenuli smo od stvarnog popisa: što posjedujemo, što čitamo godišnje i gdje nam se knjige najčešće gomilaju. Zapisali smo tri cilja: brže pronaći naslov, smanjiti duplikate i otvoriti prostor za nove knjige. Taj kratki “brief” kasnije je spriječio da organizacija postane samo estetski projekt.
Prvi korak bio je zoniranje prostora, kao u malom skladištu: referentna zona, zona za čitanje iz užitka i zona “na čekanju”. Knjige o povijesti i publicistika završile su blizu radnog stola, a suvremeni romani i klasici blizu fotelje. Dječje slikovnice stavili smo niže, dostupno i vidljivo, jer se tako najviše posuđuju iz vlastite kuće.
Zatim smo odabrali pravilo razvrstavanja koje podržava navike, ne teoriju. Za većinu polica išli smo po žanrovima (krimići i trileri, znanstvena fantastika i fantasy, poezija), a unutar toga po autoru. Klasike smo izdvojili kao zaseban “kanon” jer ih često uspoređujemo i vraćamo im se kroz godine.
Da bismo izbjegli beskrajno preslagivanje, uveli smo kategoriju “trenutno čitamo” i “uskoro čitamo” s ograničenjem broja naslova. To je promijenilo ponašanje: umjesto da kupujemo ili posuđujemo nasumično, vraćamo se na listu i zatvaramo krug. Recenzije knjiga za početnike koristimo kao filter kad netko u timu ulazi u novi žanr.
Kod e-knjiga smo napravili paralelnu logiku, ali jednostavniju: jedan folder po žanru i standardizirani naziv datoteke Autor – Naslov (godina). U vodiču kroz e-knjige posebno nam je pomoglo pravilo da se uz svaku e-knjigu doda izvor i jezik, radi kasnijeg pretraživanja. Tako smo spriječili da se čitač pretvori u “digitalnu ladicu svega i svačega”.
Sljedeći potez bio je označavanje bez pretjerivanja: male naljepnice na policama umjesto naljepnica na svakoj knjizi. Dovoljno je da piše, primjerice, “Eseji”, “Povijest”, “Krimi”, “Fantasy”, “Poezija”, a unutar toga slijedi abeceda. Time se zadržava urednost, ali knjige i dalje izgledaju normalno i ugodno u prostoru.
Uveli smo i pravilo duplikata: ako imamo isti naslov u dva izdanja, ostaje ono koje se više koristi ili je čitljivije po formatu. Kod publicistike i eseja često biramo izdanje s boljim kazalom i kvalitetnijim uvezom, jer se vraćamo na poglavlja. Ostalo ide u kutiju “za razmjenu ili poklanjanje”, bez pritiska i bez bacanja.
Za dječje knjige odlučili smo se za rotaciju: mali broj naslova na dohvat ruke, a ostatak u prozirnim kutijama po temama (priče za laku noć, slikovnice, poučne priče). Tako se interes održava, a police ne postanu kaos nakon jednog popodneva. Svaki mjesec napravimo kratku zamjenu, kao mini sezonsku postavu.